04.10.2018.

Bliži se, bližiiii :)

Čini mi se da je vječnost prošla otkako sam počela da pišem ovaj blog i jednu priču. Priču o jednoj ljubavi, odrastanju i samo jednoj želji - da se ništa ne mijenja. Od tada je prošlo mnogo vremena, prošlo je i mnogo postova, i dužih i kraćih, i lijepih i manje lijepih. Prošlo je... mnogo toga. I mnogo toga dolazi. Osjećam se.. pa kao kad dijete treba da prvi put krene u školu. Ili negdje gdje jedva čeka jer zna da kreće u neke nove avanture. E, ovih posljednjih dana se osjećam upravo tako. Mislim da bih mogla promijeniti ime u #jedvačekanje. Jedva čekam da moj momak bude moj bivši momak. Ružno zvuči, zar ne?! Ali postoji nešto još ljepše od toga - muž, suprug.. moj čojk. Jedan datum zauvijek ostaje zapisan u zvijezdama i zauvijek ostaje naš, ali.. hvata me euforija sa početka veze i jedva čekam da brojim naše dane, mjesece i godine ispočetka.


Stariji postovi