21.08.2017.

Srce me moje vodilo, kao u snu sam hodao.. dusu mi nemir razneo dok tebe nisam nasao.

Jednog dana ću napisati knjigu o jednoj ljubavi. O onom danu kada je ta ljubav počela. O svim onim danima kada se ta ljubav razvijala i dalje širila. I o svim onim koji dolaze i koji će da budu ljepši nego svi ostali.

Davno još započela sam pisanje upravo o tome, ali svaki put zastanem pri samom kraju. Želim da pišem o dušama koje se prepoznaju i pronađu, o osjećanjima koja se probude a za koja nismo ni znali da su u nama.. Želim da pišem kako se voli onako kako nismo ni znali da znamo i možemo..
Želim da pišem koliko porasteš kada si volje od onog koga voliš.. Koliko je velika moć kada se svakog dana iznova zaljubiš u istog čovjeka. I zamislite onda koliko je moćan i jak taj afrodizijak ne prestati da želiš.. voliš.



Želim da pretočim dušu u riječi, ljubav u slova, ali shvatim da nisam toliko posebna. On sve to uradi puno jednostavnije. I onda shvatim da zapravo i ne moram ništa reći - sve se to osjeti. Ipak nisam toliko posebna da napišem knjigu o ljubavi, jer je on vlasnik svih riječi a gospodar moga srca. I tako, riječi ostaju zaključane, ali umjesto njih zagrljaji sve govore.

Hvala ti za svaki dan, svaku noć, svaku godinu. Hvala što me činiš ljepšom ženom i boljim čovjekom.



Ceo život sam lutao, do kraja sveta stigao. Dušu mi nemir razneo, dok tebe nisam našao..


Stariji postovi