03.07.2018.

Ali ja sam sanjalica, vjerujem u nestvarno. Vjerujem u ono “ali” svaki put kad mi kažu da se ne zavaravam. Jer nemoguće postaje moguće ako dovoljno želiš…

Uhvatim sebe kako sto puta na dan uđem u našu kuhinju, kako iznova i iznova slažem stvari, redam šolje, tražim mjesto za grickalice. Uhvatim sebe kako kupujem sitnice, kako ih pažljivo redam i divim se kašikama i čašama, tavama koje malo strše, pa ih prebacam sa police na policu. Uhvatim se kako se smijem, kako pjevam, kako skakučem dok radim najbanalnije stvari iznova.

Nasmijem se sama sebi jer uživam, jer se nešto tako veliko počelo ostvarivati, jer je postalo opipljivo. Tu je, naše je.
Skupa smo rušili pločice, premještali vodu, štimali struju, crtali kuhinju, birali pločice, kombinovali boje.
Skupa smo birali elemente i nervirali se zbog frižidera jer je ogroman, a onda, kad je kuhinja napokon bila gotova, milion puta je otvorili i zatvorili. Isprobavali. Gledali. Slikali. Smijali se. Voljeli.

Skupa smo birali i postavili laminat, farbali garniže i kontali šta da uradimo za zavjese. Kakvu peć da kupimo, kakav sto i stolice.
Skupa mjerili kolika komoda za tv treba da bude, crtali mjesto za zidu za tv kako će da izgleda - da li treba veći ili manji? Ako bude manji, hoće li se vidjeti fino? "Idi do prozora, pa gledaj" - i gledala sam četiri papirića na zidu, smijala se našem tv-u. Papiriće smo zamijenili pravim tv-om, pronašli krevet, isprobavali madrace, gledali se u ogledalu na ormaru. Na prvu smo se zaljubili u ugao, bezbroj puta otišli do salona, gledali ga, divili mu se i pitali koje je zapravo boje?

Toliko toga se desilo u nekoliko mjeseci, toliko se snova ostvarilo, toliko leptirića u stomaku pojavilo. Uhvatim se kako se smijem jer smo nekako ponovo na početku. Ali, znaš šta?! Ovaj početak mi je najdraži. Jer je naš. Jer je sve naše. Svaka kašika. Čaša. Tanjir. I ćilim kojeg još nemamo. I onaj luster. I posteljina koja fali. Ali, znaš šta još? Ljubavi ne fali. Ali ni najmanje. Veća je nego ikada. I mislim da će tek sada da raste još više, jer imam osjećaj da mi je život tek počeo. To što te imam je nešto najbolje što mi se ikad desilo.


Stariji postovi